Kako do njega?

Prvi korak u iscjeljivanju unutarnjeg djeteta jest prepoznati ga i doživjeti. Zatim mu treba dopustiti da se izrazi. Važno je da dijete iznutra ne ostane u samoći. Njegova samoća je njegova tamnica i kako bi se oslobodilo, mora se pokazati pred drugima. Možda će to za vas biti nešto sasvim novo, ali malo po malo počnite pričati o svojoj napuštenosti, ranjivosti, posramljenosti i ostalim zanemarenim dijelovima svoje osobnosti. Iskažite ih pred nekim tko vam je blizak i za koga vjerujete da će vas u vašoj iskrenosti podržati. To može biti prijatelj, partner ili terapeut.

Unutarnje dijete priča baš kao i svako drugo dijete - jednostavnim jezikom, iskreno, ne zanimaju ga analitičke zavrzlame uma. To je neposredan jezik osjećaja i intuicije za koji treba imati otvorenosti i strpljenja. Unutarnje dijete treba unutarnjeg odraslog u kojeg može imati povjerenja, kojem može vjerovati da ga neće sasjeći naredbama, odbacivanjem ili pravilima ponašanja. Njemu ne trebaju definicije postojanja i doživljavanja. Ono jednostavno postoji i doživljava. Kada osjeti da mu prilazimo s ljubavlju, uvest će nas u svijet koji je tu, sada, pokazat će nam osjećaj i doživljaj stvarnosti koji je neposredan, ispunjen i radostan.