Razlika između muškaraca i žena

...ili nema prinčeva, nažalost, a ni konja

Recimo da se muškarcu, koji se zove Darko, sviđa žena koja se zove Ela. On je pozove u kino, ona pristane, ugodno provedu vrijeme. Nakon par dana on je pozove na večeru i opet im bude vrlo ugodno. Nastave se redovito viđati. Jedne večeri, dok su se vozili kući, Eli padne nešto na pamet i, zapravo uopće ne misleći, glasno izrekne:

- Pa danas je točno šest mjeseci kako smo zajedno.

    U autu nastane tišina. Vrlo glasna, činilo se Eli. Mislila je: Jesam li ga sad time uznemirila? Možda još ni sam nije siguran što zapravo želi od našeg odnosa pa sad misli kako forsiram nešto na što još nije spreman.

A Darko si misli: Pa zar je već je prošlo šest mjeseci?

     A Ela dalje misli: Ali ja baš nisam sigurna želim li takav odnos. Ponekad mi treba malo prostora, moram imati vremena da razmislim hoću li da to i dalje ide ovako, da se nastavi ovako, bez promjena. Zapravo, kamo to sve ide? Hoćemo li se i dalje viđati pokušavajući održati ovaj stupanj bliskosti? Vodi li ovo možda braku i djeci? Doživotnom zajedništvu? Jesan li ja uopće spremna za takvu obavezu? Poznajem li ja tu osobu?

A Darko misli: ...tako, to znači da je bio ... koji ono mjesec kad smo počeli ... a, ožujak. Pa da, to je bilo odmah nakon što sam nabavio ovaj auto što znači... oh, pa rekli su mi da bih trebao promijeniti ulje, pa kako sam to zaboravio!

A Ela misli: Eto, uznemiren je; vidi mu se na licu. Možda je moja procjena potpuno pogrešna. Možda on želi više od našeg odnosa: više bliskosti, više međusobnog povjerenja... Možda je on osjetio - čak prije nego što sam to osjetila ja - da sam zapravo pomalo rezervirana prema njemu. Pa da, kladim se da je to! Zato tako oklijeva reći bilo što o svojim osjećajima. Boji se mojeg odbacivanja.

A Darko misli: Tražit ću ih da još jednom provjere kompletno podmazivanje. Nešto tu nije u redu, bez obzira što ti papci kažu. Bilo bi im bolje da ovaj put ne pokušaju od mene napraviti budalu. Platio sam tim lopovima 6000 DEM za ovu krntiju i sad se prave ludi...

A Ela misli: Ljut je. Ne krivim ga. I ja bih bila ljuta. Osjećam se sad tako krivom što sam ga do toga dovela, ali si jednostavno ne mogu pomoći. Ne znam.

A Darko misli: Da, sigurno će mi reći kako je garantni rok od tri mjeseca već istekao... lopovi jedni!

     A Ela misli: Možda ja previše očekujem? Zar čekam princa na bijelom konju koji će se sad pojaviti, a sjedim eto ovdje uz savršeno dobru osobu, osobu s kojom volim biti, do koje mi je stalo i kojoj je, čini se, stalo do mene... osobu koja sad pati zbog moje sebičnosti i djetinjih maštarija!

A Darko misli: Garantni rok? Ma pokazat ću ja njima njihov garantni rok! Otići ću tamo pa će vidjeti što ja mislim o tome!

   - Darko, Ela će naglas.

   - Što je? - nađe se Darko zatečen.

   - Molim te, nemoj se tako mučiti - počne ona, očiju već punih suza. Možda ionako nikad ne bih imala... oh, Bože, osjećam se tako ... (sva se slomi jecajući)        

   - Što je bilo? - iznenađeno će Darko.

   - Ma ja sam takva budala, počne Ela i dalje plačući. Zapravo, ja znam da nema prinčeva. Stvarno to znam. To je tako glupo. Nema ni prinčeva niti konja.

   - Nema konja?!

   - Sad sigurno misliš kako sam glupa, zar ne?

   - Ma, ne! - brzo izjavi Darko sretan što napokon zna točan odgovor

  - To je samo zato... znaš... zato... trebam malo vremena...

    (Pauza je trajala punih 15 sekundi. Darku je mozak radio 200 na sat pokušavajući dokučiti poželjnu reakciju. Napokon mu padne na um nešto što bi moglo upaliti:

   - Da, reče napokon

Ela, duboko dirnuta, dotakne njegovu ruku.

   - Oh Darko, znači i ti osjećaš isto?

   - Koje? 

   - Pa to, u vezi vremena.

   - A to! Pa da, naravno!

   Ela se okrene prema njemu, duboko ga i značajno pogleda - što u njemu, pri pomisli na to što bi sljedeće mogla reći - osobito ako bi to uključivalo i konje - izazove silnu nervozu. Naposlijetku ona progovori:

   - Hvala ti Darko.

   - Hvala i tebi, reče on.

      Odveze je kući. Ela legne u krevet sva izmučena. Iscrpljenog uma i tijela, plačući dočeka zoru.

Kad se Darko vratio kući, otvori bocu piva, upali TV i s pažnjom odgleda teniski meč između dva Čeha za koje nikad nije čuo. Povremeno bi mu se negdje iz pozadine pojavio neki glasić upozoravajući ga kako se tamo u autu dešavalo nešto značajno, no kako je bio posve siguran da ne postoji način da to ikada razumije, odluči kako je najbolje da o tome uopće više niti ne misli.

Sljedećeg će dana Ela nazvati svoju najbolju prijateljicu, možda čak i dvije, pa će o tome pričati punih šest sati. Do bolnih će detalja analizirati svaku riječ koju je izrekla ona, koju je rekao on; više puta iznova prolaziti kroz cijelu situaciju, istražujući i druga moguća značenja svake riječi, svakog pokreta i svakog pogleda. Nastavit će s time i sljedećih tjedana, možda i mjeseci, a da nikad neće doći do konačnog odgovora - niti će se zamoriti nastojanjem da ga nađu.

U međuvremenu, dok jednog dana bude igrao tenis sa zajedničkim, Elinim i svojim prijateljem, Darko će iznenada zastati prije serviranja i upitati:

   - Čuj Zorane, znaš li ti je li Ela ikada imala konja?

I to je razlika između muškaraca i žena!

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: