Neke od najpopularnijih dijeta

Atkinsonova dijeta

Ograničava unos ugljikohidrata na 20 do 60 g dnevno, a dopušta sve vrste mesa, jaja i sireva. Isključena je većina grahorica, zrnatih plodova, tjestenine, riže i kruha, pa čak i voća te nekih vrsta povrća. Točnije, sve što zovemo ugljikohidratima. Jasno je da se gubitak tjelesne mase zasniva na potrošnji vlastitih rezervi masnoća. Nakon dvotjednog provođenja dijete povećava se unos ugljikohidrata na 40 g dnevno. Usporedbe radi, 5 dag piletine ili 15 dag sira sadrži 5 g ugljikohidrata.

Nakon takvoga postupnog uvođenja ugljikohidrata dopušteno je u jelovnik pomalo uvoditi voće. Bez nedovoljna unosa ugljikohidrata, organizam počinje iskorištavati rezerve glikogena uz slabo iskorištavanje masti te dolazi do stvaranja ketona koji se nakupljaju u krvotoku, a moraju izlučiti putem bubrega. Simptomi su dobro poznati: žeđ, učestalo mokrenje, opća slabost, ubrzano disanje, a osoba ima miris po acetonu. Mnogi nutricionisti ne slažu se s ovakvim načinom prehrane, jer ma kako bila djelotvorna, ostavlja posljedice za zdravlje. Dijeta sadrži veće količine zasićenih masnoća, a time i potencijalni rizik od ateroskleroze. S druge strane, namirnice koje su izbačene iz prehrane (voće, povrće i sjemenke) upravo štite od kardiovaskularnih bolesti.

Dijeta čarobnom juhom

Nije ništa drugo doli dijeta Mayo klinike u kojoj je svaki dan propisana točno određena vrsta hrane, uz pijenje većih količina juhe koja se sastoji od luka, zelene paprike, rajčice, celera, kupusa i pileće ili goveđe kocke za juhu. Upravo ta juha djeluje poput diuretika, odnosno pospješuje mokrenje, pa doista kazaljka na vagi pokazuje manje. Ali riječ je samo o gubitku tjelesne tekućine. Nakon trećeg dana čarobna juha izaziva gađenje, počinje "izlaziti na uši", a put do vitke linije ipak traje znatno dulje.

Montignacova dijeta

Temelji se na određenoj kombinaciji namirnica, što znači da prehrana nije toliko ograničavajuća na kalorijama, nego selektivna. Odabirom pravilnih kombinacija jamči djelotvorno mršavljenje i održanje postignute željene težine po načelu "nije važno koliko, nego što jedem".

Hayova dijeta

Zasniva se na istom načelu. Prema dr. Hayu, osnovni uzrok zdravstvenih tegoba je kiselost (acidoza) organizma koja se javlja zbog stvaranja i nakupljanja kiselina koje su produkt metabolizma koncentriranih proteina kao što su meso, riba, jaja, mlijeko. Odvajanje pojedinih namirnica, konkretnije nemiješanje ugljikohidrata s proteinima, zasniva se na činjenici da i jedni i drugi trebaju različite enzime za razgradnju. Stoga se mogu kombinirati proteinske namirnice i povrće, ugljikohidrati i povrće, ali nikad proteini s ugljikohidratima. Pojednostavljeno, povrće treba jesti s mesom, ribom, tjesteninom, rižom, krumpirom, a izbjegavati klasične kombinacije poput mesa i krumpira.

Dijeta po krvnim grupama

Ova dijeta, čiji je začetnik dr. Peter D'Adamo, temelji se na ideji da bi ljudi trebali planirati prehranu ovisno o svojoj krvnoj grupi, a zasniva se na načelima evolucije i proučavanju prehrambenih navika naših predaka. Za svaku krvnu grupu namirnice se svrstavaju kao preporučljive, neutralne i one koje treba izbjegavati. Tako se formiraju i liste namirnica za pojedinu krvnu grupu.

Osobe koje imaju krvnu grupu 0 trebaju prehranu temeljiti na namirnicama životinjskog podrijetla i povrću, a dopuštene su i sve vrste voća.

Osobe s krvnom grupom A trebale bi konzumirati veće količine namirnica biljnog podrijetla: povrće, grahorice i cjelovite žitarice. Dopušteno je i voće, povremeno konzumiranje mesa, s prednošću peradi i fermentiranih mliječnih proizvoda.

Osobama s krvnom grupom B dopuštena je najveća prehrambena raznolikost, a osobama s krvnom grupom AB predlažu se namirnice poput puretine, janjetine, mlijeka i mliječnih proizvoda, tjestenine, kupusa, prokulice i kukuruza.

Općenito gledano, najviše su zakinute osobe s krvnom grupom 0, a velike količine mesa mogu rezultirati prevelikim unosom zasićenih masnih kiselina odgovornih za kardiovaskularne bolesti. Nutricionistički je neprihvaćena jer nema dovoljnu znanstvenu utemeljenost.

Zona dijeta

Razvio je i popularizirao dr. Sears, a temelji se na održavanju određenog omjera inzulina i glukagona, važnih regulatora metabolizma ugljikohidrata. Održavanje pravilnog odnosa tih hormona, prema Searsu, pridonosi ravnoteži eikosanoida (supstancije slične hormonima koji se sintetiziraju iz višestruko nezasićenih masnih kiselina). Nadalje, ako je prehrana uravnotežena tako da 40 posto ukupnih kalorija potječe od ugljikohidrata, 30 posto od proteina i 30 posto od masti, idealna je za održavanje dobrog omjera inzulina i glukagona, važnih regulatora metabolizma ugljikohidrata.

Mnogi sportaši provode zona dijetu vjerujući da ona poboljšava kompoziciju tjelesne mase i omogućuje bolje sportske performanse. Dijeta je postavljena na dobrim temeljima, s bogatstvom voća i povrća, no zahtijeva potrebno znanje u slaganju tzv. blokova hrane, što je čini kompliciranom u odnosu na druge.

Sve ove dijete pridonose smanjenju prekomjerne tjelesne mase jednostavno zato što se svaka redukcija provodi u okviru 1000 kcal na dan. No, naglasak treba staviti na posljedice koje svaka od ovih dijeta ostavlja na zdravlje, jer kome je u interesu riješiti jedan problem, a navući drugi.

Zašto rijetki uspijevaju?

Istina o mršavljenju je bolna i mnogo drukčija - nema svemoguće tablete niti čarobne dijete. Bez obzira na popularne dijete, koje nas uvjeravaju na određene promjene metabolizma i ubrzavanje mršavljenja, ljudski se organizam ne može oduprijeti zakonima termodinamike.

Stvar je vrlo jednostavna - da biste smršavjeli, morate potrošiti više energije nego što je hranom unosite. Laički rečeno, morate jesti manje, a više se kretati. Zvuči vam poznato? Pa zašto onda samo rijetki uspijevaju?