Što možemo učiniti?

Činjenica je da ne starimo svi podjednako brzo i na isti način. Primjerice, u području Kavkazu, Himalaje i Anda, ali i Mediterana, mnogo je vitalnih stogodišnjaka, a ljudi u Japanu i Kini izgledaju mnogo mlađe od svojih vršnjaka u Europi. U dobi od 45 godina, osoba koja ne puši izgleda najčešće i 12 godina mlađa od pušača iste kronološke dobi, dok o razlikama u ostalim funkcijama, primjerice mentalnim, nije potrebno ni govoriti.

Primjere iz života potvrđuju i rezultati znanstvenih istraživanja. Naše je starenje samo jednom trećinom uvjetovano genima, dok smo za čak dvije trećine odgovorni sami.

Borbom protiv slobodnih radikala, brigom o vlastitom zdravlju, zdravom prehranom, fizičkom aktivnošću te redovitom relaksiranjem, odmorom i spavanjem, možemo znatno usporiti djelovanje zuba vremena.

Prema rezultatima znanstvenih istraživanja, "vječno mladi" ljudi uglavnom su sportski tipovi, ne puše, jedu manje mesa od prosjeka, više čitaju, a manje gledaju televiziju, imaju nizak ili normalan krvni pritisak, mnogo putuju, dobro spavaju, manje lažu, imaju manje djece i unuka od prosjeka, osjećaju se odgovornima za svoju sudbinu, znatiželjni su, imaju više ljubavnih veza od prosjeka te, nakon što ostanu sami, vrlo brzo pronalaze novog, u pravilu mlađeg životnog partnera.

U prilog tome da smo sami i te kako odgovorni za brzinu i način na koji starimo govori i znanstvena spoznaja kako objektivno postoje uvjeti da živimo mnogo dulje nego što je sada slučaj. Primjerice, 1900. g ljudski je život u prosjeku trajao 47 godina, danas traje 76 godina, a opametimo li se na vrijeme i počnemo uvažavati savjete i koristiti blagodati anti-aging medicine, mogli bismo bez problema doživjeti i puno više godina.