Što su lucidni snovi?

San u kojem spavač postaje potpuno svjestan da je ono što se zbiva samo san, a pritom nastavlja spavati zove se lucidnim snom. Psiholog Stephen La Berge razvio je tehniku lucidnog sanjanja sa svrhom da spavač - sanjač stekne kontrolu (i) nad svojim snovima. La Berge je svoj rad napisao 1981. godine. On je psiholog - znanstvenik, pa se to od tada i računa da postoji. Mi smo našle da je Osho Rajneesh o tomu pričao u Indiji 1972. godine, a moguće da ima i drugih, još ranijih ali isto ne - znanstvenih priča koje još nismo našle. Ma, citirat ćemo mi i La Bergea i La Rajneesha, pa kako vam drago.

Kad se poslije sna probudiš, kaže La Berge, reci sam sebi: Kad sljedeći put sanjam, želim se sjetiti svog sna. Istodobno zamišljaj samoga sebe kako sanjaš i, premda još spavaš, postaješ svjesan kako - samo sanjaš. Primijenivši tu metodu na samome sebi La Berge je uspio postići više od dvadeset lucidnih snova mjesečno, nekad čak i četiri u jednoj noći. Ono što je još važnije, na taj je način na emocionalno prihvatljiv način riješio mnoge svoje prekonoćne konflikte.

A sada Rajneesh: lezi na postelju, sklopi oči i upamti da san dolazi sve bliže i bliže: Neću dopustiti da se to dogodi bez moga znanja i ostat ću budan dok san bude pristizao. To je vrlo naporno, izuzetno teško, ali je moguće i događa se. Prvoga dana neće se zbiti, možda ti se susret neće dogoditi ni čitavoga tjedna, ali budi uporan;  izdrži, stalno imaj na umu da san dolazi. I jednoga dana, sasvim iznenada, san je tu, ali ti si potpuno budan.

Pošavši od pretpostavke da ljudi doista jesu u mogućnosti utjecati na sadržaj svojih snova neki su psiholozi pokušali, kao oblik psihoterapije, razviti različite tehnike upravljanja snovima. Naime, ako se u snove koji su povezani s našim svakodnevnim problemima mogu ubaciti suvisli zaključci, onda nam to može proširiti i budne vidike; ponekad i pomoći da istražimo pravo značenje snova. Njemačkom psihologu Paulu Tholeyu lucidni su snovi, koje je proučavao više godina, pomogli da interpretira i razriješi neke svoje stare konflikte s ocem. (Svatko se češe ondje gdje ga svrbi.) Otac mu se znao pojavljivati u snu kao neprijateljska, prijeteća figura, koja bi ga kritizirala i vrijeđala. Tholey bi ju ponekad uspijevao izlemati, pretvoriti u nekakvu primitivnu spodobu i potjerati. Od toga bi se dobro osjećao, no događalo se da se otac uskoro ponovno pojavi, pa bi se dobri osjećaji istopili. Tada je jedne noći Tholey sanjao kako ga progoni tigar. Ubacio se u san i pitao tigra tko je on. Tigar se pretvorio u oca i odmah počeo prigovarati. Umjesto da ga potjera, Tholey mu je rekao kako ne podnosi takvo njegovo prijeteće ponašanje, iako su neke kritike same po sebi bile opravdane. Potom su se rukovali i postali prijatelji. Nakon toga Tholey više nije nikada imao problema s uspomenom na svoga oca, a nadvladao je i problem odnosa s autoritetima uopće.

A sada nešto puno ljepše. Zapravo, jesu li vam uopće došli do mozga, kako se to lijepo kaže, svi potencijali lucidnog sanjanja? Zamislite koje sve avanture možete tako ostvariti: sve ono o čemu ste oduvijek sanjali! Omiljeni lucidni snovi ljudi koji su stekli tu sposobnost vezani su uz letenje  i - seks. Mnogi od njih su izjavili kako im je prvi lucidni san najveličanstvenije životno iskustvo: beskrajan osjećaj slobode koji prati spoznaju da si u snu i da možeš činiti sve što želiš - bez straha od fizičkih i socijalnih posljedica toga čina. (Nadamo se kako to ne biste iskoristili da postanete serijski ubojica!)

Lynne Levitan i Stephen LaBerge (koji je, kako smo već rekli, i sam bio lucidni sanjač - za tri je godine zabilježio tristo osamdeset i devet lucidnih snova; za Lynne ne znamo) htjeli su i znanstvenu potvrdu mogućnosti kontroliranja snova te, još više - granice tog kontroliranja.

Autori zaključuju kako zapravo iznenađuje nepostojanje velikih razlika među ispitanicima: uglavnom su svi lako izveli različite zadatke. Očito je da su stekli visok stupanj kontrole nad svojim snovima, no to je ipak daleko od potpune kontrole. Ovdje je to bilo najuočljivije u neobičnosti i nestabilnosti vlastitoga zrcalnog odraza. Pretpostavka je da su čudne stvari koje ljudi vide kad se u snu gledaju u zrcalo rezultat različitih psiholoških faktora tj. ideja koje ljudi interno imaju o sebi. Što se tiče nestabilnosti odraza ona je, prema svemu sudeći, rezultatom razlike koja postoji u percepciji budne i spavajuće osobe. No, je li ta pak razlika nastala zbog drugačijeg funkcioniranja budnih i uspavanih osjetila i/ili je rezultat stanja mozga u REM spavanju - ostaje da se utvrdi. Ne treba zanemariti ni utjecaj vježbi za provjeru realnosti koje se provode u treningu lucidnih snova.