Refleksologija je drevna vještina liječenja koja se temelji na refleksnim zonama lociranim na stopalima, dlanovima i ušnoj školjci, a koje odgovaraju dijelovima tijela, organima i žlijezdama. Ova tehnika koristi jedinstvenu metodu pritiska palcima i specijalnim štapićima na refleksne točke radi postizanja brojnih terapijskih učinaka. Njezini su učinci višestruki, pa se tako mogu ukloniti blokade u protoku tjelesne energije, normalizira se protok krvi i limfe u tijelu, postiže se ravnoteža pojedinog organa, žlijezde ili cijelog tijela. Može se koristiti u kombinacijama s nekim drugim terapijskim tehnikama u cilju opuštanja i smirivanja tijela, poboljšanja koncentracije i ukupnoga energetskog potencijala tijela. 

Korijeni sežu u daleku prošlost

Danas se takvo liječenje koristi u tradicionalnoj Aziji te diljem Europe i Amerike. Njezino podrijetlo nije točno utvrđeno, no smatra se da vuče korijene iz Indije i Kine unatrag 5000 godina. Ima mišljenja i da potječe iz raznih indijanskih plemena Južne Amerike ili čak iz Egipta, gdje su pronađeni zapisi na zidnim slikama u grobnici znamenitoga faraonskog liječnika Ankhamora, nastali oko 2330. godine prije naše ere. Kasnije je refleksologija prenesena u Grčku i Rim, a o njoj su pisali i otac moderne medicine Hipokrat (460. - 377. pr.n.e.) te slavni arapski liječnik i filozof Avicena (979. - 1037.). Srednjevjekovni zapisi bilježe da je bila posebno popularna na europskim dvorovima za ratnih pohoda.

Terapija po zonama - preteča današnjih spoznaja

Preteča refleksologije kakvu danas poznajemo je terapija po zonama. Naime, temelje moderne refleksologije postavili su potkraj 19. i početkom 20. stoljeća Englez Henry Head i američki liječnik William H. Fitzgerald (1872. - 1942.), koji joj je dao naziv reflekszonterapija. Uz pomoć dr. Edwina F. Boersa održavao je predavanja i napisao knjigu „Terapija zona".

Dr. Fitzgerald je većinu podataka o toj metodi sakupio među indijanskim plemenima koji su prakticirali liječenje stimulacijom refleksnih zona. On je poput globusa podijelio tijelo na deset uzdužnih zona (uzdužnim i poprečnim linijama) tako da svaka putanja ide od jednog prsta na stopalu do mozga pa se duž ruke spušta do prsta na šaci. Organi svake zone međusobno su povezani. Tako se poremećaj u radu bubrega može odraziti na oko, a zglob malog prsta može biti u vezi sa zglobom kuka.

Izvođenje tehnike

Budući da zone završavaju na dlanovima ili stopalima, svaki organ na tim mjestima ima svoju točku. Živčani završeci koji se nalaze na dlanovima i stopalima prenose informacije duž kralježnične moždine do mozga i zatim do pojedinih dijelova tijela. Raspored područja refleksologije na stopalima odražava organizaciju u organizmu u toj mjeri da su organi desne strane tijela zastupljeni u desnom stopalu, a organi lijeve strane u lijevom.
Poznato je da se u današnje vrijeme stopala zanemaruju pa čak kod 90 posto ljudi postoje deformacije stopala. Čovjek je, naime, izgubio direktan kontakt s okruženjem i prirodom kada je, hodajući bos, direktno stimulirao refleksne točke.

Istraživanja su dokazala da se vremenom na završecima živaca na stopalu nakupljaju soli kalcija i kristali mokraćne kiseline koji onemogućuju normalnu stimulaciju žlijezda i organa, a što se uspješno rješava primjenom refleksoterapije.
Refleksoterapija stimulira središnji živčani sustava na razini spinalne moždine i simpatičkog sistema. Naime, preko stopala i šaka se mogu pokrenuti blokirani mehanizmi u tijelu i mozgu.

Tehnika izvođenja refleksoterapije vođena je intuicijom terapeuta. Tretman ne smije biti jako bolan, iako pojava boli na pritisak smatramo dobrim pokazateljem pritajenog problema i dijagnostikom za daljnji tretman. Terapeut treba obratiti posebnu pozornost na pojavu tupe ili oštre boli. Ako je lokalnog karaktera, ona je oštra i prodorna, a ako je tupa i duboka, odraz je nekog organa ili neke druge udaljene točke.

Umanjeni intenzitet tretiranja refleksnih točaka izaziva analgetički učinak, odnosno ublažavanje boli, dok se većim intenzitetom stimulira udaljeno područje.

Tretman refleksoterapije ponavlja se svaki dan tijekom 10 do 20 dana. Učinkovit je kod svih dobnih skupina, djece i starijih.

Refleksoterapija pomaže u liječenju:

• astme, bronhitisa, prehlade, kašlja, upale sinusa
• povišenoga krvnog tlaka, dijabetesa
• poremećaja u cirkulaciji
• glavobolje, iscrpljenosti organizma, psihosomatskih tegoba
• upale debelog crijeva, smetnji u probavnom sustavu
• gastritisa, čira na želucu
• problema u menstruacijskom ciklusu, menopauzi
• problema s kralježnicom, lumbaga, ishijalgije, neuralgije
• dermatoloških problema (apscesa, gljivičnih infekcija, ekcema, masne kože, psorijaze, herpesa).

Mjere opreza kod primjene refleksoterapije se odnose na unutarnje ozljede, visoku temperaturu, unutarnje i vanjske rana, trombozu, trudnice i osobe koje imaju ugrađen pacemaker.

Današnja medicina je sve otvorenija istočnjačkom načinu liječenja i uvelike ga respektira, pa tako i ovaj oblik terapije.

Ustanova Medeor
Koturaška 71, Zagreb
Tel.: 01 61 71 274
Fax: 01 61 71 299