Stres i frustracije ne treba liječiti hranom

Hrana je nekima terapija i lijek za stres. Neki bježeći od stvarnosti, hranom pokušavaju nadomjestiti nedostatak samopouzdanja i sigurnosti. Bilo koje negativno raspoloženje: bijes, ljutnju, gnjev, nezadovoljstvo neki jednostavno utapaju u slatkišima i rafiniranim ugljikohidratima koji su visokokalorični i čija dulja uporaba vodi u trbušnu debljinu ili abdominalnu pretilost.

Bezvoljnost i tugu ne treba utapati u jelu ili piću prema načelu - hrana nas umiruje, alkohol nas opušta. Bolje je prošetati, izići van, vježbati, skuhati čaj, popiti limunadu ili običnu vodu i smiriti emocije pa malo poslije pojesti obrok. Bez tjelesne aktivnosti ne možemo očekivati rezultate u smanjivanju težine jer su mišići ti koji sagorijevaju kalorije i troše energiju pohranjenu u masnom tkivu.

I na kraju ne manje važno, potrebno je imati odgovorniji pristup prehrani, a konačni je izbor na nama. Prije svakoga stihijskog posezanja za jelom, potrebno je razmisliti je li to ono što mi sad treba i je li to najbolje za mene? Budući da je hrana istodobno i energija koju unosimo u organizam, ne dopustimo sebi da "gladni radimo, a siti spavamo."