Koliko vode treba našem tijelu?

Voda čini najveći dio ljudskog tijela i svi sustavi u njemu ovise o vodi. Krv se sastoji pretežno od vode, a mišići, pluća i mozak sadrže je u velikom udjelu. Tijelu je potrebna kako bi moglo regulirati temperaturu i omogućiti opskrbu svih organa nutrijentima. Voda također uklanja otpadne tvari te štiti zglobove i organe.

Čovjek bez vode u pravilu može preživjeti tek nekoliko dana, a potreban unos tekućine razlikuje se ovisno o fizičkoj aktivnosti, zdravstvenom stanju, tjelesnoj masi, klimatskim uvjetima, itd. Premda se oko unosa potrebnih količina tekućine vode brojne rasprave stručnjaka, danas se općenito smatra kako je odrasloj osobi koja živi u umjerenoj klimi potrebno oko 2 do 2,5 l tekućine dnevno.

Čak i blaga dehidracija može uzrokovati glavobolju, umor, letargiju i gubitak koncentracije. Nedostatan unos tekućine može biti uzorkom kronične boli u mišićima ili leđima, zatvora, lošeg zadaha itd. Na dehidraciju su naročito osjetljiva mala djeca te starije osobe.

Barem 20 posto potreba za vodom može se zadovoljiti putem hrane, dok je ostatak potrebno podmiriti unosom tekućine. Diuretici, kao što su kofein i alkohol uzrokuju veću potrebu za vodom jer potiču veće izlučivanje vode iz organizma.

Koju vodu odabrati?

U vodi se otapa više tvari nego u ijednom drugom otapalu zbog čega voda na sebe veže brojne organske i anorganske tvari s kojima stupa u dodir. Velika je razlika između čiste prirodne izvorske vode, tzv. žive vode i one iz slavine. Premda zadovoljava današnje standarde zdravstvene ispravnosti, voda iz vodovoda opterećena je klorom i drugim tvarima, a na svom je putu do naših domova izgubila i onu važnu životnu energiju koju voda ima na prirodnom izvoru i koja ju čini blagotvornom.

Voda punjena u plastične boce i zadovoljavajuća ispravnost takve ambalaže također je razlog brojnih debata stručnjaka. Budući da je takva voda često izložena povišenim temperaturama prilikom skladištenja, transporta, i sl., smatra se kako je podložna opterećenju štetnim mikroorganizmima i kemikalijama. To se dakako ne odnosi na vodu punjenu u staklenu ambalažu koja se, ukoliko nam nisu dostupni zdravstveno ispravni prirodni izvor ili vlastiti bunar, smatra najpovoljnijom opcijom.

Jeste li znali?

Japanski znanstvenik dr. Masaru Emoto u svojim je fascinantnim istraživanjima u kojima je koristio tehniku naglog zamrzavanja dokazao kako se izlaganjem vode različitim informacijama može mijenjati struktura njenih kristala. U svojim je pokusima na boce ili čaše vode zalijepio različite poruke (volim te, mrzim te, itd.). Pozitivna riječ rezultirala je formiranjem predivnih kristala, dok je negativna rezultirala raspadajućim kristalima. Analize rezultata pokusa dr. Emota pokazuju kako je voda izuzetno rječita u interakciji sa svojom okolinom. Jedan od najljepših kristala oblikovale su riječi "ljubav i zahvalnost".