Moderne dijete ne pomažu ako im to geni ne dopuste

Sigurno ste primijetili da neki ljudi jedu sve što požele i nikada ne dobiju ni kile, dok je drugi dobiju samo gledajući u masnu hranu!

Prema istraživanju objavljenom u časopisu „Genetika", nalazi donose da to može imati biološki uzrok. Koristeći vinske mušice, istraživači su otkrili da su geni koji su povezani s prehranom, a ne sama dijeta, glavni uzrok odstupanja u metaboličkim svojstvima, kao što je recimo tjelesna težina. Ovo nam pomaže objasniti zašto neke dijete bolje funkcioniraju kod nekih ljudi, te nam sugerira da ubuduće dijete treba prilagoditi individualno, tj. našim genima, a ne fizičkom izgledu.

„Nema tu rješenja tipa „jedna veličina odgovara svima" kod bolesti pretilosti i dijabetesa tipa 2", izjavila je Laura Reed K., istraživačica na odjelu za genetiku na Sveučilištu North Carolina. „Svaka osoba ima jedinstven set genetskih i okolnih čimbenika koji pridonose njihovom metaboličkom zdravlju, a mi kao društvo, trebali bi prestati tražiti „ultimativni lijek", nego početi prihvaćati da je to složen problem koji ima različita rješenja za svakog pojedinca."

Da bi došli do ovog otkrića, znanstvenici su proučavali 146 različitih genetskih linija vinskih mušica koje su bile na četiri različite dijete (nutritivno uravnotežena, nisko kalorična, visoka razina šećera i visoka razina masti). Istraživači su nakon toga svakoj grupi mjerili razna metabolička svojstva, uključujući i tjelesnu težinu. Mušice su u nekim genetskim linijama bile vrlo osjetljive na svoju dijetu, pa se tako to odražavalo na promjene u tjelesnoj težini, dok se kod ostalih mušica i njihovih genetskih linija nije pokazala promjena težine kroz druge dijete. Znanstvenici su mogli odrediti koji dio ukupnih varijacija u metaboličkim svojstvima je odredila sama genetika, sama dijeta, ili interakcija između genotipa i prehrane. Rezultati su pokazali da je sama dijeta napravila mali doprinos u cijeloj varijaciji, dok je genotip i genotip u interakciji s dijetom imao velik doprinos. Ovo istraživanje sugerira da neki pojedinci mogu ostvariti cilj ako promijene svoje prehrambene navike, dok ista promjena kod drugih neće imati gotovo nikakvog utjecaja.

„Ljetne sezone i plaže često kod mnogih služe kao provjera, u smislu njihove težine", komentirao je Mark Johnston, urednik časopisa za genetiku. „Ovo istraživanje objašnjava zašto pristup „jedna veličina odgovara svima", nuđen od strane većine programa prehrane, može imati značajno različite učinke na različite ljude."