Uvod

Godina je bila 1928. Tipična jesen u hladnoj Engleskoj. Gospodin Fleming, kao i mnogo puta do tada sjedio je u svojem toplom laboratoriju u Londonu, toliko zaokupljen svojim istraživanjima da nije imao vremena niti jesti kod kuće, već je konzumirao sendviče na poslu. U jednom mu je trenutku komadić kruha pao u posudu s uzgojenim bakterijama stafilokoka.

S vremenom je radni dan završio, a gospodin Fleming je sutradan otišao na zasluženi godišnji odmor. Nakon dva tjedna odmora potpuno je zaboravio na svoje mrvice kruha, ali kada se napokon sjetio, čekalo ga je iznenađenje. Oko mrvica se stvorila plijesan koja je uništila većinu nasađenih stafilokoka oko sebe.

Tako u kratkim crtama zvuči priča o nastanku prvog antibiotika-penicilina. Navedeni gospodin je Sir Alexander Fleming, porijeklom Škot, koji je za navedeni pronalazak 1945. godine dobio i Nobelovu nagradu. On je u početku smatrao da navedena plijesan nemože dugo opstati u ljudskom tijelu, pa stoga ne može biti ni učinkovita kao lijek, ali daljnjim istraživanjima ispostavilo se drugačije. I premda su mnogi njegovi prethodnici već prije utvrdili anti-mikrobna djelovanja (Ehrlich,1904;Twight,1923), njemu se ipak prepisuje zasluga izoliranja prvog antibiotika.