Nekontrolirana primjena antibiotika

Brojke koje sam našao pišući ovaj članak, su stvarno alarmantne. Prosječna hrvatska obitelj kod kuće posjeduje četri kutije antibiotika, od kojih je na tri antibiotika prošao rok trajanja.

Na listi najprepisivanijih lijekova od deset, čak su četri antibiotika. Sve to govori da više slušamo prijatelje i susjede, a ne doktore kada se trebamo liječiti.

Antibiotici ne djeluju na povišenu temperaturu, reumatske bolove, viruse, gljivice i parazite, te nemaju direktan učinak na kašalj i grlobolju. Nikad ih se nesmije uzimati s mlijekom (jer kalcij veže antibiotik na sebe), ili sa probiotskim napitcima (antibiotik uništava također i svježe unesene "dobre bakterije" s jogurtom). Mora ih se uzimati u točno propisanoj dozi, u točno određenom periodu, jer se inače stvara bakterijski recidiv, ili još gore rezistencija.

Nije naodmet, i premda ga je liječnik prepisao, pročitati indikacije, nuspojave, i doziranje na uputstvu lijeka. Dakle, antibiotici se ne smiju prestati piti kada simptomi popuste, već usprkos tome treba popiti lijek do kraja.

U praksi se često događa da roditelji zahtijevaju od liječnika da prepiše određeni antibiotik za njihovo dijete bez rezultata nalaza brisa nosa, grla, uzorka krvi ili mokraće. Što je, naravno, pogrešno jer na osnovu dobivenih rezultata se onda identificira bakterija, te se radi antibiogram, gdje se vidi na koje je antibiotike bakterija otporna ili ne, te se prema tome liječenje planira.

U općoj populaciji hrvatske 5% svih hospitaliziranih bolesnika je u bolnicama zbog nuspojave lijekova, a najviše antibiotika, koji uglavnom oštećuju bubrege i jetru. Taj postotak je među djecom i veći, uglavnom radi pretjerane brige roditelja i premalog oslanjanja na simptomatsko liječenje bolesti. Zato oprez sa uzimanjem antibiotika, jer nerazumno uzimanje može ostaviti trajne posljedice.