Otvoreno o "muškim" problemima

Damir Prlić, dr. med., spec. urolog

Seksualni poremećaji kod muškaraca ne guraju se više pod tepih. O njima se otvoreno govori, pa i o jednom od najčešćih - impotenciji.

Odrediti pravi uzrok poremećaja

Kako bi se otkrio pravi uzrok poremećaja i poduzelo odgovarajuće liječenje, primjenjuje se nekoliko dijagnostičkih testova. Naravno, prije svega treba postići potpuno povjerenje bolesnika i kroz razgovor od njega dobiti što točnije anamnestičke podatke. Otvorenim razgovorom najprije se dobiju podaci o postojećim i prethodnim zdravstvenim problemima, uključujući i eventualne psihološke probleme. Nadalje, potrebno je dobiti i podatke o spolnom životu i navikama, te o početku pojave tegoba. Upit o kvaliteti erekcije, njezinu trajanju i pojavnosti, bolesnik ne bi trebao shvatiti previše osobno. Katkad je u razgovor potrebno uključiti i partnera.

Slijedi fizikalni pregled u koji mogu biti uključeni specijalisti različitih specijalnosti (urolozi, neurolozi, endokrinolozi, psiholozi).

Dodatno valja učiniti i laboratorijske testove koji, uz opće laboratorijske parametre, obuhvaćaju i vrijednosti glukoze, profil lipida, hormonalni status, PSA (prostata specifični antigen), bakteriološke testove mokraće i ejakulata. Sve to spada u osnovno ispitivanje.

U daljnjem tijeku provode se tzv. specijalna ispitivanja (pretrage), koja mogu sadržavati farmakološke testove, ultrazvučni pregled krvnih žila penisa, atreriografiju, infuzijsku kavernozografiju i kavernozometriju.

Terapijske opcije

U liječenju erektilne disfunkcije na raspolaganju nam je niz terapijskih opcija. Koja od njih će se koristiti, ovisi o tipu disfunkcije, općem stanju i eventualnom komorbiditetu kod bolesnika, tj. istodobnom postojanju i drugih bolesti.

Prva i danas najraširenija je oralna farmakoterapija. Koriste se vazoaktivne supstancije koje djeluju u kavernoznim tijelima penisa povećavajući arterijski protok, s vazodilatacijom (širenjem krvnih žila) i relaksacijom glatkih mišića. Ti preparati djeluju samo uz seksualnu stimulaciju i daju povoljne učinke kod većine bolesnika. Ipak, potreban je oprez kod kardiovaskularnih bolesnika, zbog čega vazoaktivne supstancije moraju koristiti i dozirati samo uz preporuku i savjet liječnika.
Od ostalih oralnih farmakoterapeutika mogu se koristiti i oni koji djeluju u centralnom živčanom sustavu. Oni imaju malo manje nuspojava, ali se također moraju koristiti uz liječnički nadzor.

Neke vazoaktivne supstancije mogu se primjenjivati direktno u mokraćnu cijev, odakle se dalje apsorbiraju u kavernozna tijela. Kao komplikacija te primjene mogu nastati infekcije u mokraćnom sustavu, eventualno prijapizam (dugotrajna i bolna erekcija, koja se ne završava i nije povezana sa seksualnim uzbuđenjem) ili fibroza penisa (vezivno ožiljavanje kavernoznih tkiva). Ova terapijska opcija, kao i direktna intrakavernozna primjena vazoaktivnih supstancija danas su u drugom planu s obzirom na mogućnost oralne primjene tih supstancija. Najveću primjenu trenutačno ima u rekonstruktivnim zahvatima na penisu, kad je potrebno intraoperativno izazvati umjetnu (arteficijelnu) erekciju.

Vakuum pumpe djeluju na principu istezanja kavernoznih tijela, a koriste se uz uporabu specijalnog prstena koji zadržava krv u penisu. Koriste ih uglavnom stariji bolesnici kod kojih postoji mnogo rizika za uzimanje medikamentozne terapije.

Kod bolesnika kod kojih prethodne terapije nisu dale zadovoljavajući rezultat, jedna od terapijskih opcija je i ugradnja penilne proteze. One mogu biti semirigidne i inflatabilne. Kozmetski i funkcionalni rezultati su dobri. Komplikacije mogu biti infekcija ili mehaničke teškoće.

Erektilna disfunkcija danas postaje sve manje tabu-tema među muškarcima, čemu će zasigurno i dalje pridonositi razvoj novih terapijskih opcija, kao i medijska otvorenost za tu temu.