Stopala nakupljaju stres

Refleksološka masaža stopala razlikuje od obične masaže stopala, jer uzima u obzir zone na njima koje su povezane s pojedinim dijelovima tijela. Uvodno opuštanje slično je kao i kod obične masaže, no tretiranje zona na stopalima na početku je neugodno i bolno. Pravo olakšanje dolazi tek nakon tretmana. Ipak, vrijedi se pomučiti jer je učinak izuzetan. Za ozbiljnije zdravstvene probleme jedna terapija sastoji se od najmanje 10 - 15 tretmana, koji se izvode svaki drugi dan. Dan stanke između tretmana služi da se organizam očisti od oslobođenog stresa, koji se, najčešće godinama, potiskuje u refleksološke zone.

Svoju popularnost refleksoterapija stopala "zahvaljuje" nekolicini svojih odlika. Ponajprije zato jer su stopala veoma izložena stresu. Nose cijelu težinu tijela, a dodatni, bitan izvor fizičkog stresa su tvrde podloge u urbanim sredinama, obuća te poslovi koji posebno opterećuju stopala. Na psihičkoj razini, stopala su dio tijela koji nakuplja stres vezan uz materijalne probleme, strah za egzistenciju, doživljaje "kretanja naprijed" ili "bježanja" u bilo kojem vidu. U šali bismo mogli reći da su stopala "podrum" našega bića u koji "trpamo" sve ono za što ne znamo što bi s tim, tj. da se u stopala taloži sve ono što nam je u nekom trenutku višak.

Na njima se nalaze zone koje predstavljaju sve unutarnje organe i dijelove tijela. Tijelo štiti organe tako da stres pohranjuje u zone stopala ili druge refleksološke sustave kao što su šake ili uške. Na taj način se, osim stresova neposredno vezanih uz stopala, u njemu nakupljaju i oni refleksološki povezani uz cijelu osobu.

Smatra se da refleksologija stopala ima tradicuju staru 6000 godina. Prvi crteži nađeni su u egipatskim priramidama. Slične starosti su i "karte zona" iz Indije. Tretiranje stopala možemo naći i u sklopu tradicionalne kineske medicine. Ta drevna znanja najprije su prenesena u Europu, u Ujedinjeno Kraljevstvo, a postoje zapisi i iz francuskih izvora. Poslije su znanja prenesena u SAD, a onda po cijelom svijetu. Danas postoje brojne škole refleksoterapije stopala, koje možemo svrstati u nekoliko smjerova.

Engleski smjer ne koristi ulje pri tretiranju, nego se radi "na suho", i naglašeno je točkasto tretiranje zona, ili u strukovnom žargonu "štopanje". Smjer više zastupljen u SAD-u pri tretiranju koristi ulje, uz duže, klizajuće pokrete. Smjer koji svoje korijene ima u tradicionalnoj kineskoj medicini za tretiranje zona na stopalu koristi štapiće, koji su katkad drveni, a neki su kameni ili od kristala. Na tom tragu razvijena je i posebna metoda koja kombinira kristaloterapiju i tretiranje zona. Četvrti smjer se uz sve prethodne bavi i cirkulacijom limfe, čiji poremećaj može biti vrlo izražen u nogama, posebice stopalima.