Savjet nutricionistice: Pripazite na ovo prilikom kupovine piletine!

Pileće meso bogato je proteinima i brojnim hranjivim tvarima važnima za normalno funkcioniranje organizma. Osim što je ukusno i lako se priprema, prednost mu je i kraće vrijeme termičke obrade te povoljnija cijena u odnosu na druge vrste mesa, zbog čega se često nalazi na jelovnicima mnogih kućanstava.

Na tržištu je danas dostupno mnogo varijanti pilećeg mesa - bijelo ili tamno, s oznakom slobodnog uzgoja ili iz konvencionalne proizvodnje, s tvrdnjama o uzgoju bez antibiotika i antimikotika ili bez njih - pa nam kao kupcima nije uvijek lako procijeniti koja je opcija najbolja.

Koliko zapravo poznajemo oznake na deklaracijama i razumijemo poruke proizvođača? O tim smo pitanjima razgovarali s Jelenom Margetić Bošković, mag. nutr., koja je pojasnila najčešće nedoumice vezane uz piletinu te dala korisne savjete kako odabrati kvalitetan proizvod i na što posebno obratiti pozornost.

Bijelo ili tamno meso - koje je zdravije?

Odgovor ovisi o stupnju uhranjenosti, nutritivnim potrebama i zdravstvenom stanju osobe koje jede piletinu. Bijelo pileće meso podrazumijeva prsa koja sadrže manje masnoće u odnosu na tamne dijelove i bogat su izvor bjelančevina. Takvo je meso dobar odabir za osobe koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom masom, povišenim masnoćama u krvi, kroničnim pankreatitisom ili drugim zdravstvenim stanjima gdje je redukcija masnoća iz prehrane nužna.

S druge strane, tamno pileće meso jednako je dobar izvor proteina, ali sadrži i više masnoća i mikronutrijenata (željezo, cink, selen, vitamini topivi u mastima). Osobe koje pate od anemije ili imaju smanjenu tjelesnu masu prednost bi trebale dati tamnijim dijelovima mesa.

Preporuka je koristiti obje vrste mesa, kako bi se osigurao optimalan unos nutrijenata i niti s jednom ne treba biti isključiv, niti pretjerivati. Kod tamnijih vrsta mesa treba obratiti pozornost i na kožicu jer sadrži visok udio zasićenih masnoća. Također, uvijek treba imati na umu i način obrade i pripreme mesa. Na primjer, pohano bijelo pileće meso po porciji može sadržavati veću količinu masnoće od tamnog mesa pečenog u pećnici.

Aditivi - unosimo li kroz pileće meso antibiotike u svoj organizam?

Ostaci lijekova u mesu i mesnim proizvodima mogu imati brojne negativne učinke na zdravlje potrošača, od reakcija preosjetljivosti do kancerogenog, mutagenog ili teratogenog učinka, poremećaja normalne crijevne flore, te razvitka bakterijskih sojeva rezistentnih na antibiotike.

Dio antibiotika zaostaje u mesu peradi i može se unijeti u organizam.

Upravo se prekomjerna upotreba antibiotika u uzgoju mesa peradi smatra jednim od najvećih uzročnika bakterijske rezistentnosti na antibiotike. Osim antibiotika, životinjama se daju i hormoni kako bi se potaknuo veći prirast te se i to smatra jednim od okidača učestalih hormonalnih disbalansa u ljudi (PCOS, endometrioza, ginekomastija).

Postoji li rizik od trovanja piletinom?

Kod mesa, pogotovo mesa peradi, se treba pridržavati točnog datuma do kad je upotrebljivo i ne treba raditi iznimke. Pokvareno pileće meso može biti ozbiljno ugrožavajuće za organizam, pogotovo kod djece i trudnica. Piletina donosi visok rizik od trovanja jer je kontaminirana bakterijama kao što su Campylobacter, Salmonela i dr. Većina se tih bakterija uništava termičkom obradom, ali ako je meso već pokvareno u njemu zaostaju metaboliti tih bakterija koji također mogu izazvati trovanje.

Koja je razlika između mesa free-range pilića i onih iz običnog uzgoja?

Piletina uzgojena free-range načinom je bez upotrebe umjetnih krmiva, bez upotrebe hormona rasta, kokcidiostatika, GMO-a i antibiotika te je samim tim poželjnija za konzumaciju. Meso takvih pilića je nutritivno bogatije jer životinje jedu prirodnu hranu iz svog staništa. Meso može biti malo žilavije zbog izražene muskulature životinja koje se slobodno kreću. Koža je lijepe, žute boje, a kosti su prirodno bijele s crvenom koštanom srži.

Na što trebamo posebno paziti pri kupovini piletine?

Pri odabiru uvijek prvo treba pogledati datum proizvodnje i rok trajanja, ali i obratiti pozornost na boju, prisutnost sluzi i miris mesa. Ako je meso presvijetlo, mekano, ima sluzavi zeleni sloj na površini i neugodan miris, znači da je pokvareno. Prvi znak koji upućuje na to da se meso pokvarilo je, uglavnom, upravo miris. Svako meso ima svoj specifičan miris, ali je on kod svježeg mesa blag.

Korisno je i pogledati zemlju proizvodnje i prednost dati mesu iz regije u kojoj živite. Također, meso koje ima certificirane oznake "bez antibiotika", "bez hormona" i slično, uvijek su poželjnija opcija. Uz to, uvijek je na umu bitno imati raznolikost u prehrani te dati prednost namirnicama biljnog podrijetla kako bi se prorijedila konzumacija mesa.

Vezani sadržaj:

• Koliko dugo piletina može stajati u hladnjaku? I kako prepoznati je li se pokvarila?
• Koliko dugo treba kuhati ili peći piletinu, ovisno o kojem komadu mesa se radi?
• Odmrzavanje piletine: Što trebate, a što nikada ne smijete raditi?