Testiranja i pretrage za otkrivanje dijabetesa

Testovi i pretrage se najčešće počinju obavljati kada osoba traži savjet liječnika nakon pojave prvih simptoma dijabetesa, kao što su žeđ, često mokrenje, umor i neobjašnjiv gubitak tjelesne težine.

Slijedeći testovi se koriste za dijagnozu dijabetesa:

Hemoglobin A1c (HbA1c) test

HbA1c treba biti oko 48mmol/mol (6,5%) da bi se dijabetes dijagnosticirao. Vrijednosti ispod toga ne isključuju prisutnost dijabetesa, ali se moraju napraviti drugi testovi.

Pročitajte kako se radi A1c test.

Test glukoze u plazmi

Ovim testom se mjeri razina glukoze u krvi nakon što ste proveli najmanje 8 sati natašte. Ovaj test se koristi i za otkrivanje rizika od nastanka dijabetesa.

Oralni test tolerancije na glukozu

Ovim testom se mjeri razina šećera u krvi nakon što ste proveli najmanje 8 sati natašte. Ovaj test se koristi i za otkrivanje rizika od nastanka dijabetesa.

Test glukoze u plazmi

Najpouzdaniji je kada se radi u jutarnjim satima. Kada je razina glukoze između 6 i 7mmol/l, to znači da je u pitanju povećan rizik od nastanka dijabetesa. Rezultati testa su objašnjeni u tablici:

Oralni test tolerancije na glukozu

Istraživanja su pokazala da je oralni test tolerancije na glukozu pouzdaniji za određivanje rizika od nastanka dijabetesa, ali ne i dijagnosticiranje samog dijabetesa. Razina glukoze se mjeri prije i dva sata nakon što osoba popije tekućinu koja sadrži 75 grama glukoze otopljene u vodi. Ako je razina glukoze dva sata nakon pijenja tekućine u krvi 7.8mmol / l ili više, ali manje od 11.1mmol / l, to označava smanjenu toleranciju na glukozu, odnosno, veći rizik od nastanka dijabetesa.

Gestacijski dijabetes se također dijagnosticira pomoću oralnog testa tolerancije na glukozu i testa glukoze u plazmi. No, treba imati na umu da tolerancija tijela na glukozu tijekom trudnoće može drastično varirati.