Podjela mastopatije

Na osnovu dijagnostičkih, ali i prognostičkih čimbenika, koji određuju i terapijske postupke, podjela mastopatije se zasniva na histološko-citološkim kriterijima koji uzimaju u obzir prisustvo abnormalnih i atipičnih proliferacija epitela i procjenu rizika maligne alteracije. Prema Prechtelu, razlikuju se 3 stupnja mastopatije:

• Mastopatija I°: jednostavna mastopatija ili laka displazija dojke, mastopatija bez proliferacije epitela,
• Mastopatija II°: jednostavna proliferativna mastopatija ili srednje teška displazija, mastopatija s proliferacijom epitela, ali bez stanične atipije,
• Mastopatija III°: mastopatija s atipičnom proliferacijom epitela, teška displazija dojke.

U skupini jednostavnih mastopatija (mastopatija I°), najveći udio od 70% sačinjavaju promjene tkiva dojke označene kao fibro-cistična mastopatija. Radi se o dobroćudnim strukturnim promjenama tkiva dojke koje se javljaju u dva oblika:

• fibroznom (kada su u prvom redu prisutne promjene u smislu umnožavanja vezivnog tkiva između žljezdanih lobulusa ili intralobularno, sa skleroziranjem i hijalinizacijom strome, kao i atrofijom acinusa), i
• fibro-cističnom (osim umnožavanja vezivnog tkiva, unutar žljezdanog parenhima su prisutne i manje ili veće ciste).

Česta strukturna promjena kod mastopatije I° je i adenoza (sklerozirajuća adenoza, adenomatosis), koja čini ca 9% dobroćudnih promjena tkiva dojke. Kod ove forme dominira hiperplazija epitela acinusa, malih izvodnih kanalića, kao i mioepitela. Obično izostaje stvaranje cističnih struktura.

Mastopatija II° obuhvaća osim navedenih promjena prisustvo intrakanalikularnog rasta epitela, koje se javlja fakultativno (ca 20%) kod fibro-cistične mastopatije. Intraduktalni epitel je zadebljan, često višeslojan ili stvara sliku solidnih adenoidnih ili papilarnih struktura. Stanična slika je ravnomjerna, mitoze su prisutne tek pojedinačno, a stanična atipija je odsutna.

Teška displazija dojke ili mastopatija III° - atipična proliferirajuća mastopatija označava prisustvo epitelne proliferacije intraduktalno, intraacinusno ili intrapapilarno, a uz proliferaciju epitela se nalaze znaci mitoze i stanične atipije kao što su polimorfizam i hiperkromazija staničnih jezgara. Atipična žarišta se nalaze kod oko 10% fibro-cističnih mastopatija. Veoma je bitno prepoznati tešku displaziju dojke, kako iz preventivnih tako i iz prognostičkih razloga: atipična mastopatija se svakako mora izdiferencirati od preinvazivnog intraduktalnog raka dojke.

Jednostavna mastopatija nije prekanceroza. Prisustvo neproliferativnih formi mastopatije ne predstavlja povišeni razik za nastanak raka dojke. Čak i kod pozitivne obiteljske anamneze, rizik nastanka raka dojke iz mastopatije I° je 0,5% i ne prelazi uobičajenu pojavnost kod raka dojke. Ukoliko se radi o mastopatiji srednje teškog stupnja - proliferativnim promjenama bez atipije, relativni rizik za evtl. kasniji nastanak raka dojke je povećan 1.9 puta, i kod pozitivne obiteljske anamneze 2.7 puta. Prema statističkim podacima, unutar 15 godina od postavljanja dijagnoze mastopatije, 2% žena s neproliferativnom formom mastopatije i 4% žena s proliferativnom mastopatijom oboli od raka dojke. Ukoliko se radi o mastopatiji teškog stupnja s atipičnim proliferirajućim promjenama (teški oblik displazije), rizik za nastanak raka dojke je povećan 2 do 4 puta u odnosu na opću populaciju.

U etiologiji - nastanku mastopatije, najznačajniju ulogu igru disfunkcija jajnika s kvantitativnom ili sinkronom neravnotežom u produkciji hormona folikularne faze, odnosno hormona žutog tijela s "estrogenskom dominacijom" kao posljedicom. Na taj način nastala disregulacija cikličkih promjena u mliječnoj žlijezdi s premenstruacijskom hiperemijom, napetošću tkiva i proširenjem mliječnih kanalića, kod pojačane estrogene stimulacije ili ukoliko izostaje postmenstruacijsko povlačenje promjena vrlo lako prelazi u područje patološkog. Smanjenje tegoba u vrijeme menopauze i odsustvo mastopatije, kao i involucija dojki u postmenopauzi, govori u prilog ovakovom slijedu događaja. Jedna trećina do polovice svih dobroćudnih promjena dojke čine mastopatične promjene, a fibro-cistične promjene se nalaze kod čak 90% žena. Neproliferativne forme čine 70%, proliferativne forme 27% i atipične proliferativne forme 3,5 - 4% svih oblika mastopatije. Učestalost mastopatije raste nakon trećeg desetljeća, i najčešća je u vrijeme perimenopauze: između 45. - 50. godine života.