Nema humora na silu

Pogrešno bi bilo sve zasluge za dobre međuljudske odnose i visoke radne učinke pripisati samo humoru i vedrom duhu. Oni su značajan, ali ne i najvažniji dio pokretačke snage koja djeluje u zajedništvu i interakciji s drugim pozitivnim poticajnim i motivacijskim čimbenicima. Anton Semjonovič Makarenko govorio je da čovjeka nije moguće naučiti kako da postane sretan, ali ga se može odgojiti da se osjeća sretnim. Sreća, vedro raspoloženje, smisao za humor i dosjetku usađuju se ljubavlju, dobrotom, razumijevanjem, osobnim uzorom, nikako silom i represijom. Možemo nekoga primorati da radi, ali ne i da uživa u radu, bude radostan, vedar i zadovoljno se smješka. Ilustrirat ćemo to berlinskom šalom: "Izmlatio sam ga kao vola u kupusu, a on svejedno neće da se smije, pa neće!".

Mnogo je poslova koji se ne mogu poticati ni pokretati humorom i šalom. Još više je problema, tegoba, sukoba i kriza koji se ne daju izbjeći, pa ni ublažiti vedrinom duha i isprikom. Smijeh, vedrina i humor unutarnje su vrijednosti i duboko ukorijenjen pogled na svijet i život. Oni su dar srca i izviru iz dubine ljudske duše. Duša koja pati ispunjena je gorčinom, pa nema vedrine i nije joj do smijeha. Nemoguće je maskom smiješka prikriti boli, brige, patnje i probleme. Duboko povrijeđen, ponižen, očajan, traumatiziran ili teško bolestan čovjek, onaj koji je izgubio voljenu osobu, nije raspoložen za šalu. Tu pomažu topla ljudska riječ, suosjećanje, vedrina duha, staloženost, smirenost i potpora. Veselo ozračje i prijazan smiješak jačaju vjeru i želju za ozdravljenje. Smijeh, humor, šala i vedrina lijekovi su samo za obične svakodnevne brige i probleme koje smo previše uzeli k srcu.